sve o bolestima
17.08.2007., petak
Što je AIDS?
|
Što je AIDS? Sindrom stečene imunodeficijencije (Acquired Immuno Deficiency Syndrome) je kronična neizlječiva bolest uzrokovana HIV-om (Human Immunodeficiency Virus). HIV oštećuje i uništava stanice imunološkog sustava i tako onemogućuje organizmu da se bori protiv bakterijskih, virusnih i gljivičnih infekcija te ga na taj način čini podložnijim oportunističkim infekcijama (onima kojima bi se imunokompetentan organizam normalno mogao oduprijeti) – pneumonijama, meningitisu i određenim vrstama tumora. Sam pojam AIDS podrazumijeva kasniji stadij HIV infekcije, iako HIV i AIDS kao termini označavaju istu bolest. Što je HIV? HIV (Human Immunodeficiency Virus) je virus koji uzrokuje AIDS. Prenosi se krvlju, seksualnim kontaktom, s majke na nerođeno dijete, tijekom poroda i kasnije dojenjem. Osobe koje imaju HIV-infekciju će razviti AIDS kao rezultat te infekcije. Oblici prijenosa HIVa • krvlju, • sjemenom tekućinom, • vaginalnim sekretom, • majčinim mlijekom, • drugim tjelesnim tekućinama koje sadrže krv Seksualnim odnosom: HIV se najčešće širi nezaštićenim seksualnim kontaktom sa zaraženim partnerom čija krv, sjemena tekućina ili vaginalni sekreti uđu u organizam nezaražene osobe. Virus može ući u organizam kroz tkivo vagine, vulve, penisa, rektuma ili usta. Infekcija je moguća i preko seksualnih pomagala (ako nisu čista) ili ako se ne koristi kondom. Kako je virus prisutan u tjelesnim tekućinama, može ući u organizam preko malih oštećenja na koži rektuma ili vagine tijekom odnosa. Krvlju: Drugi najčešći tip prijenosa je zaraženom krvlju i produkata krvi – transfuzijom tzv. pune (cijele) krvi, eritrocita, svježe smrznute plazme i trombocita. Prije nego što su uvedene laboratorijske tehnike obrade donirane krvi za transfuziju, HIV se masovno prenosio transfuzijama krvi. Danas, zbog posebnih metoda provjere krvi, rizik dobivanja HIV-a ovim načinom je jako mali. Korištenjem zajedničkih igala i šprica: Intravensko korištenje droga predstavlja značajan način prijenosa, poglavito korištenjem jedne igle od strane više osoba. Rijedak, ali ne i nemoguć, je način prijenosa HIV-a slučajnim ubodima na iglu koji se dešavaju zdravstvenim djelatnicima ili obrnuto. HIV se jednostavno prenosi preko kontaminiranih igala, pogotovo ako se uz intravensko korištenje droge prakticira i rizično seksualno ponašanje. Ako jednokratne igle nisu dostupne, alternativa leži u sterilizaciji igala izbjeljivačem za kućnu upotrebu. Najbolje rješenje bilo bi odvikavanje ovisnosti o drogama. Transmisija s majke na dijete: Trudnice mogu prenijeti HIV tijekom trudnoće ili pri porodu. Oko jedna četvrtina do jedna trećina svih neliječenih trudnica zaraženih HIV-om će prenijeti virus svojim bebama, a također se može prenijeti tijekom dojenja. Ako majka uzima lijek, tzv. AZT (zidovudin) tijekom trudnoće, rizik obolijevanja djeteta značajno pada. Ako se AZT počne uzimati na vrijeme, a porod se učini carskim rezom, rizik prenošenja HIV-a na dijete se smanji na 1%. Tjelesne tekućine s kojima zdravstveni radnici mogu doći u dodir i zaraziti se: • cerebrospinalna tekućina koja okružuje mozak i moždinu • sinovijalna tekućina u zglobovima • amnionska tekućina u kojoj se nalazi fetus Studije su pokazale da slina ima prirodne mogućnosti koje onemogućavaju infekciju. Također nema dokaza da se virus prenosi ljubljenjem, no za sada nije poznato da li izmjena veće količine sline ili oralni odnos povećavaju rizik infekcije. Također HIV se NE prenosi: korištenjem pribora za jelo, ručnicima, posteljinom ili preko WC-školjke. komarcima, stjenicama i ostalim insektima. HIV-om se može zaraziti svatko tko sudjeluje u rizičnom ponašanju poput: • korištenje jedne igle ili šprice od strane više osoba, • seksualni odnos sa zaraženim bez upotrebe kondoma, • seksualni odnos sa osobom čiji je HIV status nepoznat. Koji su rani simptomi infekcije HIV-om? Većina ljudi nema nikakve simptome kad se zaraze sa HIV-om, no unutar mjesec ili dva od izlaganja virusu, mogu se javiti simptomi nalik na gripu, a to su: • groznica • glavobolja • umor • povećani limfni čvorovi (na vratu i u preponama) Ovi simptomi obično nestanu unutar jednog tjedna do mjesec dana i često ih se zamjenjuje sa bilo kojom drugom virusnom infekcijom. Tijekom ovog razdoblja, zaražene osobe su ekstremno infektivne, a HIV je prisutan u velikim količinama u genitalnim tekućinama. Ozbiljniji simptomi se ne moraju pojaviti niti unutar 10 ili više godina (u odraslih) ili dvije godine u djece rođene sa HIV-infekcijom. Za vrijeme ove asimptomatske faze, virus se aktivno umnaža i ubija stanice imunološkog sustava, a to se najbolje očituje padom broja tzv. CD4 pozitivnih T limfocita – stanica ključnih za normalno imunološko funkcioniranje organizma. Kako se opće stanje organizma pogoršava, javljaju se simptomi koje većina zaraženih osoba dobije prije nego li se razvije AIDS. To su: • gubitak energije, • gubitak težine, • česta znojenja i groznice, • česte infekcije kvascima (oralne ili vaginalne), • česti osipi i ljuskava koža , • upalna bolest zdjelice u žena koja ne odgovara na liječenje, • kratkotrajni gubitak pamćenja. Moguće su i teške herpes-infekcije u vidu herpes-zostera. Djeca sporije rastu ili su često bolesna. Zaražena osoba, dakle, može biti bez simptoma u razdoblju od 8-9 godina, ali se virus za to vrijeme replicira i registrira se pad u broju CD4 limfocita. Konačno se razviju simptomi kao: • otečeni limfni čvorovi - često prvi znak infekcije HIV-om, • proljev, • pad na težini, • groznica, • kašalj i gubitak daha. Tijekom posljednje faze infekcije HIV-om (koja se javlja otprilike 10 do 11 godina nakon početne infekcije), javlja se sve više simptoma i tada infekcija može dobiti naziv AIDS. 1993. godine je CDC – Centar za kontrolu bolesti (Center for Disease Control and Prevention) definirao AIDS kao postojanje HIV-infekcije dokazane pozitivnim HIV-protutijelima plus najmanje jedno od slijedećeg: razvoj oportunističkih infekcija (poput PCP- Pneumocystis carinii pneumonia) i broj CD4 limfocita od 200 ili manje (normalno je od 600 do 1000). Kad se razvije AIDS, organizam već značajno propada te ga napadaju mikroorganizmi na koje se inače ne bi razvila infekcija. Znakovi i simptomi tih oportunističkih infekcija su: • profuzna noćna znojenja, • tresavice ili groznice veće od 37,7 C tijekom nekoliko tjedana, • suhi kašalj i gubitak daha, • kronični proljevi, • bijele mrlje ili neobične promjene na jeziku i ustima, • glavobolje, • zamagljen vid, i • gubitak na težini. Ako je osoba zaražena HIV-om, veća je šansa razvoja pojedinih tumora – Kaposi sarkoma, limfoma i drugih. Simptomi HIV-infekcije u djece HIV-pozitivna djeca teško dobivaju na težini i sporo rastu. Kako bolest napreduje, mogu razviti poteškoće sa hodanjem ili usporen mentalni razvoj pa čak razviti i cerebralnu paralizu. Djeca su također podložnija oportunističkim infekcijama kao i odrasli te mogu dobiti teške oblike inače normalnih dječjih infekcija. Zašto se umire od HIV-infekcije? U imunološki normalnom organizmu, bijele krvne stanice (leukociti i limfociti) uništavaju strane i opasne agense koji ga napadaju. Cjelokupni odgovor organizma na infekciju je moduliran preko CD4 T limfocita, koji su nažalost, ciljne stanice napada HIV-a. Kada HIV uđe u CD4 stanice, on koristi njihov genski materijal kako bi se umnažao. Kada se stvori dovoljno kopija virusa, CD4 limfocit propadne, a HIV inficira druge CD4 stanice. Tako se stvara začarani krug pa se u tom procesu može stvoriti i više od 10 bilijuna kopija virusa dnevno. Na kraju, virus pobijedi, a broj CD4 toliko padne da se organizam uopće ne može boriti protiv infekcija. obradila: Ada Barić (IFMSA) pripremio i uredio: doc. dr. Mirza Žižak Skinuto sa sajta:http://www.mef.hr/studenti/edukacija/3god/mikrobi/aids/AIDS-HIV.htm |
Više manje o spolnim bolestima
|
SPOLNO PRENOSIVE BOLESTI Osnovi prevencije: Mnoge spolno prenosive bolesti tesko je otkriti jer one cesto nemaju nikakvih simptoma ili se oni javljaju tek kasnije, kako kod muskaraca tako i kod zena. Ovo znaci da milioni zena, mozda cak i ne znaju da su zarazene sve dok se ne pojave ozbiljni, a ponekad cak i smrtonosni problemi sa zdravljem. U medjuvremenu, ne znajuci da to rade, one cesto prenose spolno prenosivu bolest na seksualnog partnera ili na još nerodjeno dijete. Svako ko je spolno aktivan treba da je u potpunosti svjestan o spolno prenosivim bolestima, poznatim i kao STD. Vecinom se javljaju prije 25. godine zivota. Recimo da su one, pored obicne prehlade i gripe, najrasprostranjenije zarazne bolesti u SAD-u. Jedan od cetiri Amerikanca starosne dobi izmedju 15 i 55 godina, oboljeva od neke spolno prenosive bolesti. Postoji vise od 20 razlicitih spolno prenosivih bolesti. Prenose se putem spolnih odnosa ili intimnog kontakta, koji obuhvata spolne organe, usta, izlazno crijevo ili se prenose putem intravenoznog uzimanja droga. Pod terminom STD-a podrazumijevaju se razne infekcije, ukljucujuci infekcije HIV virusom koji uzrokuje AIDS (sindrom stecenog nedostatka imuniteta), klamidiju, genitalni herpes, spolne bradavice (kondilomi), zapaljenska oboljenja u maloj zdjelici (PID), hepatitis B i mnoge druge. HERPES GENITALIS Smatra se da je 20 miliona amerikanaca zarazeno herpesom-2, ili genitalnim herpesom. Uzrocnik je herpes simplex virus tip 2 (HSV-2). U klinickoj slici dolazi do pojavljivanja mjehurica i rana na dijelovima tijela koji su bili inficirani ( vagina, grlić, penis, stidne usne, usta i analni otvor). Javlja se bol i neugoda oko inficiranog dijela, svrbez, pecenje prilikom mokrenja, natecene i osjetljive zlijezde u preponama, groznica, glavobolja, opce stanje slicno gripu, mnostvo malih mjehurica na inficiranom dijelu iz kojih nastaju bolne rane. Prenosi se dodirom, poljupcem i seksualnim odnosom. Dijagnoza se postavlja na osnovu klinicke slike i analize materijala iz mjehurica. Rane prolaze nakon nekoliko dana ili sedmica, ali jedan dio virusa odlazi do nervnog podrucja blizu kraljeznice i tu miruje. Virus se moze ponovo aktivirati ako dodje do slabljenja otpornosti organizma. Prilikom porodjaja aktivan herpes moze ozbiljno ugroziti novorodjence, te u tim slucajevima porod dovrsavamo carskim rezom.Treba naglasiti da se oralni i genitalni herpes moze prenijeti dodirom sa bilo kog i na bilo koji dio tijela. U lijecenju se primijenjuju antivirotici, toalete inficiranog podrucja, antineuralgici. Vazan je pregled i lijecenje seksualnog partnera i uciniti PAPA -test bar jednom godisnje. AIDS I HIV Prenosi se tjelesnim tekucinama kao sto su krv, sperma, vaginalni sekret, a moguce cak i pljuvackom (ako u ustima postoje otvorene rane), a putem spolnog odnosa, upotrebom istih igala i sprica kao i zarazena osoba, zarazenom krvi prilikom transfuzije, transplantacijom zarazenih organa, umjetnom oplodnjom zarazenom spermom, slucajnim ubodom iglom (medicinski radnici), za vrijeme trudnoce, porodjaja i dojenja. Virus unistava obrambene snage organizma, pa pacijent lako oboljeva od tzv. oportunistickih infekcija. Inkubacija može biti i 10 i vise godina. Dijagnoza se postavlja na osnovu testa krvi na HIV. Buduci da trudnoca pogorsava bolest majke, a zahvacenost ploda je 50%, u trudnica s HIV-protutijelima indiciran je prekid trudnoce. GONOREJA I SIFILIS Godisnje se u SAD javi oko milion novih slucajeva gonoreje. Znacajno je da 80% muskaraca i 10% zena zarazenih gonorejom nemaju nikakvih simptoma u ranom stadiju ove bolesti. Simptomi su: cesto i bolno mokrenje, bolovi u predjelu karlice, zeleni ili zuto-zeleni vaginalni sekret, oticanje stidnice, gnojni iscjedak iz penisa, bol i pecenje kod mokrenja. Simptomi se javljaju 2 dana do 3 tjedna poslije odnosa sa zarazenom osobom. Posljedice su sterilitet, ostecenje vida, CNS-a, PID (upala male zdjelice), oboljenja ociju kod novorodjenceta. Dijagnoza se postavlja na osnovu klinicke slike i mikroskopskim pregledom uzoraka materijala. Terapija je antibiotska. Sifilis, ako se ne lijeci, može uzrokovati sljepilo, oboljenje srca, poremecaje nervnog sistema i smrt. Uzrocnik je Trepomena pallidum. Prenosi se putem odnosa, poljupcem (kontaktom). Dijagnoza se postavlja na osnovu klinicke slike, seroloskim testovima i pregledom materijala iz ranica. Terapija je antibiotska. KLAMIDIJA Klamidija je danas najcesca spolno prenosiva bolest. 80% žena i 10% muskaraca cak i ne znaju da su zarazeni. U tijelu moze mirovati 5 i vise godina prije nego postane aktivna. Simptomi: jaki bolovi u predjelu donjeg dijela trbuha, groznica, osjetljivost genitalnih organa, bol, te pojacani vaginalni iscjedak. Prenosi se spolnim odnosom. Moze se prosiriti ascendentno i izazvati zapaljenska oboljenja u zdjelici, sto moze za posljedicu imati sterilitet. Dijagnoza se postavlja na osnovu specificnih testova, a terapija je antibiotska za oba partnera. SPOLNE BRADAVICE Uzrocnik je HPV (humani papiloma virus ). Godisnje se u SAD pojavi 500.000 do 1.000.000 novih slucajeva. Izrasline su veličine zrna rize do većih, koje se stapaju. Najcesca lokalizacija je na stidnici, vagini, grlicu, penisu, u predjelu anusa. Pojavljuju se u roku od jednog do tri mjeseca nakon infekcije. Infekcija se prenosi bilo da su bradavice vidljive ili ne, putem odnosa. U terapiji se primjenjuje tusiranje Podofilinom, ekskohleacija, elektrokauterizacija, a recidivi su cesti. Neophodno je kod tih pacijentica jednom godisnje naciniti PAPA-test. HEPATITIS B Mada postoji preventivna vakcina, godisnje se javljaju brojni novi slucajevi hepatitisa B.Uzrocnik je virus hepatitisa koji se prenosi poljupcem, spolnim odnosom, upotrebom oneciscenih igala, transfuzijama zarazene krvi. Simptomi: umor, glavobolje, groznica, mucnina, povracanje, gubitak apetita, tamno obojen urin, svijetla stolica, bolnost stomaka, zutica. 5 - 10% prelazi u kronicni stadij kada se moze razviti ciroza jetre. Trudnice koje su mozda bile izlozene bolesti, trebaju se kontrolirati prije porodjaja, kako bi novorodjence moglo biti vakcinisano odmah po rodjenju. TRIHOMONIJAZA Preko 8.000.000 Amerikanaca oboli u toku jedne godine od ove bolesti. Uzrocnik je Trichomonas vaginalis, a prenosi se spolnim odnosom. Javlja se zarenje i pecenje u predjelu spolovila,svrbez, bolno mokrenje i pojacani zaudarajuci iscjedak.Dokazuje se mikroskopskim pregledom preparata. Lijecenje Metronidazolom, a neophodno je lijecenje oba partnera. Kondom smanjuje rizik od oboljenja Postavlja se pitanje kako smanjiti rizik prenosenja zaraze. Smatra se da su sljedece mjere najvaznije: · pazljivo biranje seksualnog partnera · upraznjavanje seksualnih odnosa sa osobom koja pristaje da se testira · uraditi odgovarajuce analize krvi i vaginalne briseve · upraznjavanje seksualnih odnosa jedino sa osobom koja ima spolne odnose jedino sa vama · zastita upotrebom kondoma. Kondom sprecava razmjenu tekucina koje su mozda zarazene. · bar jednom godisnje kontrola koja obuhvata i STD-e, cak i ako seksualne odnose upraznjavate samo s jednom osobom · lijekove potrositi do kraja cak i ako su simptomi nestali · uzdrzavanje od spolnog odnosa sve dok se oba partnera ne izlijece. * * * Iskreno i otvoreno razgovarajte sa svojim ljekarom o vasem spolnom zivotu i svemu sto je vezano za vase seksualno zdravlje. dr. Sabahudin Komić Skinuto sa sajta:http://www.miss-una.com/ginekologija_spbolesti.htm |
Spolne bolesti
|
Spolne bolesti – više znanja manja opasnost od zaraze Spolno prenosive bolesti (SPB), kao što ime kazuje, prenose s čovjeka na čovjeka spolnim kontaktom. Izuzetno rijetko infekcija se može prenijeti i nespolnim putem (npr. kontaminiranim predmetima). Širenju bolesti pogoduju učestalo mijenjanje partnera, loši socijalni i higijenski uvjeti, migracija stanovništva, suvremen način življenja, ali i nedostatak spolne edukacije i kulture. Svi spolno aktivni moraju znati: Važno je povjeriti liječniku svoju sumnju na spolnu bolest, čak i ako se dobro osjećate. Obavijestite partnera o svojim sumnjama, a u slijedećim odnosima koristite kondom. Ne pokušavajte sami izliječiti spolno prenosivu bolest. Ove bolesti su zarazne i neke imaju teške komplikacije i posljedice. Morate potražiti liječničku pomoć. Većina spolno prenosivih bolesti uspješno se liječi, a ako se ne liječe, mogu izazvati ozbiljne komplikacije, pa čak i smrt. Odmah se uputite liječniku imate li bilo koji od ovih simptoma: bol pri mokrenju i/ili spolnom odnosu, peckanje tijekom mokrenja, neobičan iscjedak iz vagine, penisa, čmara ili mokraćne cijevi, oticanje testisa, krvarenja između menstruacija, svrbež ili nadraženost u području spolovila ili čmara, osip, mjehuriće, ranice, kvržice ili bradavice na vanjskom spolovilu ili oko njega. Imate li spolno prenosivi bolest, recite to partneru, jer se i on/ona mora liječiti. Uzimajte propisanu terapiju po preporuci liječnika. Popijte cijelu dozu čak i ako se osjećate bolje i nikome ne dajte lijekove koji su propisani vama. Ako se partner ne liječi, a održavate spolne odnose bez zaštite, terapija je uzaludna. Imajte na umu da kondomi nisu 100% učinkoviti u sprečavanju spolno prenosivih bolesti. Ali pravilna i redovita upotreba lateks prezervativa značajno smanjuje rizik od zaraze. Uz kondome smiju se koristiti samo se lubrikanti na bazi vode. GENITALNI HERPES doživotni spavač doživotni spavač UZROČNIK- virus. Genitalni herpes renosi se spolnim kontaktom. Dva su tipa Herpes simplex virusa (HSV) i oba mogu uzrokovati genitalni herpes. HSV tip 1 najčešće inficira kožu usana, ali može uzrokovati i genitalni herpes. Osobe koje imaju HSV na području usta, oralnim seksom mogu prenijeti virus na područje genitalija partnera. HSV tip 2 češće uzrokuje genitalni herpes, ali može izbiti i na ustima. Infekcije HSV-om povezane su uz veću opasnost od infekcije HIV-om. SIMPTOMI – prištići i ranice. Bolest stvara bolne prištiće i otvorene ranice u području genitalija, ponekad i na drugim dijelovima tijela, gdje je oštećena koža došla u dodir s virusom. Zaražena osoba može primijetiti povišenu temperaturu, bolove u mišićima, neugodu pri mokrenju, a u području prepona mogu oteći limfni čvorovi. Prištići nestanu za dva do tri tjedna, ali virus ostaje u tijelu (zaraženi je stalni nositelj virusa). Promjene se, rjeđe ili češće ponavljaju cijeli život. Periodičke reaktivacije virusa mogu biti spontane no najčešće su vezane uz emotivni stres, fizički napor, imunosupresiju itd. Kod izraženih simptoma zaraznost za spolne partnere je visoka. LIJEČENJE – protuvirusni lijekovi. Danas poznati protuvirusni lijekovi samo pomažu u kontroli simptoma, ali ne ubijaju virus i ne uklanjaju ga iz tijela. Zaražene žene mogu prenijeti genitalni herpes nerođenom djetetu u tijeku trudnoće i/ili poroda. GONOREJA UZROČNIK – bakterija. Gonoreju (kapavac, triper) uzrokuje bakterija Neisseria gonorrhoeae, koja se prenosi seksualnim kontaktom i prvenstveno zahvaća urogenitalne sluznice, a znatno rjeđe druge organe. SIMPTOMI – različiti kod žena i muškaraca. Gonoreja može biti asimptomatska, pa zaraženi ne primjećuju nikakve probleme. Muškaraci mogu 2-3 dana nakon infekcije primijetiti pečenje u mokraćnoj cijevi, bol za vrijeme mokrenja i krv u urinu i gusti, sluzavi iscjedak iz penisa koji ubrzo postaje obilan, gnojan i žut. Na liječi li se, bolest prelazi u kroničan oblik i može se proširiti na prostatu, sjemenike i pasjemenike, te uzrokovati neplodnost. Kod žena simptomi su manje izraženi ili ih nema. Ako postoje, najčešće se 2-4 dana nakon infekcije pojavljuje gnojni iscjedak i bol i pečenje pri mokrenju. Nastaje bolna upala sluznice porođajnog kanala i bol pri hodu, sjedenju i spolnom odnosu. Može nastati i upala rektuma. Ako se ne liječi, bolest prelazi u kroničnu fazu sa raznolikim komplikacijama koje mogu imati za posljedicu oštećenja raznih organa, neplodnost i izvanmaterničnu trudnoću. LIJEČENJE – antibiotici. Ako je započeto na vrijeme, liječenje je uspješno. uzročnik rakaHPV UZROČNIK – virus. Porodica humanog papiloma virusa (HPV) ima više od 150 tipova, od čega se 40 prenosi uglavnom spolnim putem. HPV se prenosi direktnim kontaktom s osobama koje imaju klinički izražene promjene ili supkliničku, asimptomatsku infekciju. HPV 6 i 11 mogu se prenijeti sa zaražene žene na dijete tijekom poroda, odnosno prolaska djeteta kroz porođajni kanal i uzrokovati rekurentnu respiratornu papilomatozu. SIMPTOMI- Genitalne HPV infekcije uzrokuju benigne tvorbe, baradvice, genitalne bradavice (kondilome), supkliničke lezije, a visokorizični tipovi HPV-a odgovorni su za nastanak zloćudnih novotvorina vrata maternice i drugih anogenitalnih područja. Genitalne bradavice pojavljuju se u unutrašnjosti ili na vanjskom dijelu vagine, glaviću penisa, te oko anusa. Rjeđe mogu nastati i u ustima i grlu nakon oralnog seksa. Kako će se infekcija odraziti na domaćina ovisi o tipu virusa, zahvaćenoj regiji i stanju imunološkog sustava. Većina infekcija, pogotovo u adolescentnoj dobi, je prolaznog tijeka i biva svladana imunološkom obranom domaćina, no u 1 do 5 % slučajeva, ako se ne liječe, mogu uzrokovati nastanak karcinoma vrata maternice i anogenitalnog područja. U slučaju da je infekcija i savladana imunološkom obranom, virus može ostati u tijelu i kasnije se reaktivirati. U muškaraca su HPV infekcije često asimptomatične i nema vidljivih promjena, zbog čega se događa i previđanje supkliničkih promjena. Pojedini stručnjaci povezuju HPV infekciju u muškaraca sa karcinomom prostate. LIJEČENJE – ne postoji specifična HPV terapija. Promjene na koži i sluznici uklanjaju se primjenom lokalnih citotoksičnih sredstava i kirurških metoda. Može pomoći jačanje imuniteta – za jačanje lokalnog imuniteta i zaustavljanje djelovanja virusa, koristi se interferon, koji ne liječi infekciju već potiče tijelo da se bori protiv nje. Premaligne promjene na vratu maternice otkrivaju redovitim ginekološkim pregledima i Papa testom, i uspješno se liječe. Skinuto sa: http://www.zdravlje.hr/clanak.php?id=12987 |
